VRIJEDNOST LJUDSKOGA KAPITALA U HRVATSKOJ – USPOREDBA S ODABRANIM EUROPSKIM ZEMLJAMA

Ljudski je kapital bitna komponenta intelektualnoga kapitala nacije i kao takav važna je odrednica konkurentnosti nacionalne ekonomije. Kvalitetu ljudskoga kapitala bitno određuje formalno i neformalno obrazovanje. Cilj je ovoga rada utvrditi kvalitetu ljudskog kapitala u Republici Hrvatskoj na osnovi odabranih pokazatelja od kojih je većina vezana uz obrazovanje. Odabrani pokazatelji iskazani su kao petogodišnji prosjek. Kvaliteta ljudskoga kapitala analizirana je usporedbom Republike Hrvatske s nekim razvijenim i s bivšim tranzicijskim europskim nacionalnim ekonomijama. Rezultati komparativne analize pokazuju da Hrvatska ima nepovoljnu obrazovnu strukturu stanovništva – među zaposlenima tek svaka četvrta osoba ima više ili visoko obrazovanje. U Hrvatskoj u usporedbi s ostalim promatranim nacionalnim ekonomijama studira relativno mali broj studenata. Tek svaka pedeseta osoba u Hrvatskoj sudjeluje u cjeloživotnom obrazovanju, što upućuje na zaključak da svijest o potrebi cjeloživotnoga obrazovanja među građanima i poduzećima još nije sazrela. Od ukupnoga broja radno sposobnoga stanovništva zaposleno je tek nešto više od polovine. U hrvatskim znanjem intenzivnim sektorima, koji su inače nosioci konkurentnosti nacionalnih ekonomija u uvjetima ekonomije znanja, zaposlen je veoma mali postotak ljudi. Broj istraživača zaposlenih na poslovima istraživanja i razvitka u Hrvatskoj gotovo je «na začelju» u usporedbi s ostalim promatranim nacionalnim ekonomijama. Iz rezultata ovoga istraživanja može se zaključiti da ljudski kapital u Hrvatskoj nije dovoljno obrazovan i kvalitetan da bi zadovoljio zahtjeve suvremenoga gospodarstva i da bi mogao pridonijeti njegovoj većoj konkurentnosti.