ZEMLJOPIS, INSTITUCIJE I EKONOMSKI RAZVITAK: POLITIČKA EKONOMIJA FIRENCE OD XIII. DO XV. STOLJEĆA

Svrha je ovoga rada istražiti i pokušati objasniti veze između zemljopisnih osobitosti, institucija i gospodarskog razvoja, na primjeru politekonomske analize Firence u periodu njezinog uspona od druge polovice XIII. do pred kraj XV. stoljeća. Zemljopisne osobitosti igraju važnu ulogu u teoriji i praksi gospodarskog razvoja upravo zbog činjenice da predstavljaju polaznu osnovu za razvoj političkih, ekonomskih i kulturnih specifičnosti pojedinih područja. Institucionalna infrastruktura i društveni kapital također su bitni za razvoj gospodarstva. Stoga njihov međuodnos možemo prikazati formulom: zemljopis + institucije + društveni kapital = ovisnost o prijeđenom razvojnom putu. Koristeći se povijesnom i komparativnom metodom istraživanja došli smo do zaključaka o ulozi i važnosti zemljopisnih osobitosti Toskane u formiranju institucionalne infrastrukture, oblika vladavine i gospodarskih aktivnosti u regiji. Nedvojbeno, one su pogodovale stvaranju povoljne klime za gospodarsku, kulturnu i socijalnu renesansu firentinskog društva, stoga nije slučajnost što je i danas Toskana jedna od najnaprednijih talijanskih i europskih regija. Zemljopisne osobitosti utjecale su na izgradnju društveno-političkih odnosa u razvoju srednjevjekovne Firence, priječeći razvitak feudalizma. Onovremene političke i ekonomske institucije skrojene po mjeri vladajućeg trgovačkog stališa, od strane vodećih firentinskih trgovaca, pogodovale su ekspanziji njezine trgovine, a kasnije i bankarstva. Nadalje, omogućile su razvoj humanizma, pravnog sustava (osuvremenjivanje trgovačkog prava), te afirmaciju ljudskih prava (osobito prava privatnog vlasništva), uvažavajući pritom interese šire društvene zajednice. U tome spletu geografskih, institucionalnih i socijalnih čimbenika leže uzroci današnje kvalitete civilnog društva, lokalne javne uprave, gospodarskog rasta i kvalitete života u Toskani i Emiliji-Romagni.