REFORMA FINANCIJSKE REGULATIVE EUROPSKE UNIJE – ANALIZA ULOGE PRAVA NA SUVREMENOM FINANCIJSKOM TRŽIŠTU

U posljednjim se desetljećima radikalno izmijenila konceptualna osnova europskih financijskih tržišta – intelektualne i pravne konstrukcije preuzele su vodeće mjesto unutar suvremenih financija. Financijski sustavi razvijenih država članica EU ponovo su odredili ulogu prava u odnosu prema financijskim tržištima zahvaljujući inovativnoj primjeni tradicionalnih ugovornih vrsta i reformi financijskih propisa, a to je rezultiralo razvitkom tržišta i njegovom povećanom likvidnošću. U skladu s europskim trendom odmaka od čisto bankocentričnih sustava, veća se razvojna dinamika prati i na hrvatskome financijskome tržištu, točnije na tržištu kapitala. Kretanja na tržištu konkretan su pravni izvor koji izravno oblikuje i usmjerava financijsku regulativu države koja se mora usmjeriti prema tržištima kapitala kao najdinamičnijem sektoru financija – no održivost će ovoga trenda i stabilnost cijelog sustava ovisiti velikim dijelom i o uspješnosti pravnih propisa kojima će se regulirati tijek suvremenih
transakcija. Zakonodavac se, u tome smislu, mora odmaknuti od pukog formalizma i praktički mora priznati ekonomsku svrhu financijske regulative. Financijski propisi i standard usklađivanja s Europskom Unijom smjernica su budućega razvitka, ili točnije reforme hrvatskoga financijskoga sustava u pridruživanju regionalnim ekonomskim integracijama. Važnost je financijske regulative EU to što je u potpunosti poštovala ekonomsku svrhu tih propisa i uvjetovanost njihovom pravnom prirodom. Priznajući da pravna reforma per se ne može započeti tržišni razvitak koji na kraju ovisi o volji i o djelovanjima tržišnih subjekata, u EU je primjereno zaključeno da je pravna intervencija ipak najučinkovitije sredstvo za postizanje željenoga tržišnoga razvitka i za smanjenje transakcijskih troškova. Istovremeno u Republici Hrvatskoj još uvijek ne postoji dovoljno znanstvenih i stručnih radova koji bi toj problematici
prišli s interdisciplinarnoga stajališta, uvažavajući njezinu pravnu prirodu, a poštujući njezinu krajnju, čisto ekonomsku svrhu. Stoga se u analizi suvremene teorije financijske regulative i njezinoga značaja za hrvatske prilike neosporno valja usmjeriti prema državama članicama EU i prema europskoj teoretskoj i pravnoj stečevini na predmetnom području.