EKONOMIJA JAVNO – PRIVATNOG PARTNERSTVA

Brojne su studije i ekonomske analize ukazale na činjenicu da privatnom isporukom jednostavnijih javnih usluga lokalni javni sektor stvara dodanu vrijednost koja se ponajviše očituje u smanjenju javnih izdataka i u većoj kvaliteti javne usluge. Isto je tako očito da je većina tradicionalno organiziranih isporuka javnih usluge neučinkovita zbog neinventivnosti lokalnoga javnoga menadžmenta, neosposobljenosti u procesima identifi kacije i kvantifikacije poslovnih rizika i zbog postojanja principa negativne selekcije kadrova.
Zbog tih su argumenata sudionici u odlučivanju o izboru organizacije
isporuke lokalne javne usluge u razvijenim zemljama utvrdili javno-privatno partnerstvo kao organizacijski model isporuke javne usluge u kojem se javni partner udružuje s privatnim u zajedničkoj isporuci javne usluge. Takav model organizacije isporuke javne usluge stvara dodanu vrijednost, kako za lokalnog javnoga partnera (u obliku smanjenja javnih izdataka, veće kvalitete javne usluge, mogućnosti da se u kraćem razdoblju isporuči više javnih usluga, prevladavanja dužničkih restrikcija i smanjenja agencijskih troškova), tako i za privatnoga partnera (ostvarivanje planirane stope povrata, smanjenje troškova podinvestiranosti, smanjenje agencijskih
troškova i izbjegavanje rizika prezaduženosti matične tvrtke). Te se koristi za oba partnera postižu koristeći se zakonitošću ekonomije obujma, uvodeći konkurenciju u procese izgradnje i održavanja javne građevine posredstvom koje se isporučuje javna usluga i primjenom tehnike projektnog financiranja.
Može se očekivati da će razumijevanje ekonomije javno-privatnoga
partnerstva pridonijeti kvalitetnijem razvitku ovoga specifičnoga tržišta i u Republici Hrvatskoj, a to za konačni cilj ima isporuku kvalitetnije, učinkovitije i efektivnije javne usluge i brže povećanje blagostanja lokalnoga stanovništva.