TEORIJSKA OSPORAVANJA PRIMIJENJENIH FINANCIJSKIH MODELA I NOVE ZNANSTVENE PARADIGME

Gotovo da ne postoji predstavnik suvremene znanosti o financijama koji se u primijenjenim analizama, teorijskim dokazima ili zaključcima ne koristi alatima matematike, matematičke statistike ili fizike. Analitičke forme i izvedeni rezultati zasnovani su na pretpostavljenim zakonitostima i odnosima financijskoga tržišta. O njima ovise početak i nastavak znanstvenog istraživanja i modeliranja kao i empirijska primjenjivost rezultata. Složenost
financijskih sustava u mnoštvu ekonomskih i neekonomskih međuodnosa nedvojbena je. Pojednostavnjenje karaktera tržišta može biti uzrok nedovoljne pouzdanosti zaključaka financijskih modela. Potrebe za otkrivanjem tržišta i za pronalaženjem zakonitosti u promjenama vrijednosti tržišnih kategorija
uzrok su pojave novih teorijskih stavova u znanosti o financijama, gdje se slučajnost i statistički pretpostavljena neizvjesnost zamjenjuje postavkama determinizma, kaotičnosti i teorijom kompleksnosti. Vrijednost znanstvenog doprinosa novih teorijskih postavki u znanosti o financijama prosudit će vrijeme, a njihovu opravdanost, istinitost, svrsishodnost i primjenjivost valja izmiriti sa stvarnošću.