UGROŽAVA LI TEORIJA INTERESNO UTJECAJNIH SKUPINA PRIMAT KONCEPTA MAKSIMIZACIJE VRIJEDNOSTI KAO CILJA PONAŠANJA FIRME

Već duže vrijeme postoji nezadovoljstvo znanstvenika koji se bave procesom upravljanja u korporaciji i ciljevima ponašanja firme koje su prihvatile ekonomska teorija općenito i poslovne financije posebno. Zbog toga je svrha ovoga rada argumentirano preispitati prikladnost, aktualnost i važnost koncepta maksimizacije vrijednosti kao cilja ponašanja firme na osnovi kritike teorije interesno utjecajnih skupina unutar firme i skupina povezanih s firmom (Stakeholder), pa se tako u radu najprije razmatraju odrednice i vrednovanja teorije interesno utjecajnih skupina da bi se utvrdile poruke koje navedena teorija proklamira, a zatim se razmatraju prednosti i nedostaci koncepta maksimizacije vrijednosti da bi se utvrdilo može li navedeni koncept pobijati kritiku koju mu upućuje teorija interesno utjecajnih skupina. Provedena analiza jasno pokazuje da i dalje valja primjenjivati koncept maksimizacije vrijednosti kao cilj ponašanja firme, zato što je vrijednost još uvijek neizbježna osnova za mjerenje obilježja menadžerske izvedbe i nema odgovarajućeg «suparnika» koji bi je mogao jednakovrijedno zamijeniti. No, pritom se mora poraditi na poboljšanju primjene toga koncepta na osnovi kritika teorije interesno utjecajnih skupina. Sa druge bi strane ta teorija morala napustiti vlastitu proklamativnu orijentaciju i više poraditi na tome da svoje dobre misli, sugestije i prijedloge podredi nekom jasnom i jednoznačno određenom cilju ponašanja firme. U konačnici, zaključeno je da je cilj ponašanja firme potrebno utvrditi u formi maksimizacije dugoročne ukupne tržišne vrijednosti firme, zato što se njome najpreciznije određuje koncept maksimizacije vrijednosti.