PERSPEKTIVE INDUSTRIJSKE PROIZVODNJE U HRVATSKOJ I INTRAINDUSTRIJSKA RAZMJENA

Hrvatsko gospodarstvo u tranziciji obilježavaju procesi privatizacije, liberalizacije i deindustrijalizacije. Strukturne promjene industrijske proizvo-dnje u tijeku tranzicije morale su omogućiti pomake prema ostvarivanju viših razina dodane vrijednosti. U tome su znatno veća očekivanja bila od izravnih stranih ulaganja koja su u konačnici završila u uslužnome sektoru i bila su usmjerena na preuzimanje monopolskih i oligopolskih pozicija na tržištu. Strukturne su promjene industrijske proizvodnje u Hrvatskoj obilježene značajnim padom tekstilne industrije koja je na samome početku tranzicijskoga procesa bila najznačajnija sastavnica ukupnog izvoza. Također, pad je proizvodnje zamjetan i kod industrijskih sektora s većim sadržajem dodane vrijednosti. Usporedno s gubitkom komparativnih prednosti kod većine je industrijskih sektora došlo do pada specijalizacije u intraindustrijskoj razmjeni. Upravo se ona pokazala ključnim čimbenikom uspješnoga restrukturiranja industrijske proizvodnje kod najrazvijenijih tranzicijskih zemalja. Snažniji razvitak industrijske proizvodnje moguće je osigurati djelovanjem na ključne čimbenike proizvodnosti i konkurentnosti. To se prije svega odnosi na tržišne reforme kojima se stimuliraju investicije, razina konkurencije, sposobnost usvajanja inovacija povećanim ulaganjima u razvojna istraživanja i u ljudski kapital i na primjenu novih tehnologija. Potrebne institucionalne promjene morale bi više pratiti potrebe jačanja konkurentske sposobnosti industrijskih poduzeća na domaćem i na međunarodnome tržištu.