EUROPSKA PROIZVODNJA I HRVATSKA DO 2020.1: PROGNOZA MANVIS DELPHI ISTRAŽIVANJA

Predviđanje je osnovni alat za strateško i taktičko planiranje. Predvi-đa njem se kompanije, pojedinci ili cjelokupne države mogu pripremiti za događaje koji dolaze. Upravo zbog takvih pobuda Europska je komisija u prosincu 2003. godine pokrenula projekt MANVIS – Manufacturing Visions da bi podrobno ispitala koje su perspektive europske proizvodnje.MANVIS je zamišljen kao sveobuhvatno istraživanje razvitka koncepata – od proizvodne tehnologije do organizacijskih koncepata. Istraživanje je podijeljeno u deset glavnih kategorija. Njima se prije svega željelo istražiti vremenski horizont realizacije i upotrebe pojedinog koncepta u masovnoj proizvodnji i zaostaje li Europa za ostalim svjetskim silama, kao što su npr., Amerika ili Japan. U istraživanju sudjeluju 22 europske zemlje, a kao i u mnogim dugoročnim istraživanjima (vremenski je horizont 20 godina) koristilo se Delphi metodom.Rezultati su iznimno zanimljivi, i to oni općeniti na europskoj razini i oni u usporedbi s odgovorima samo iz Hrvatske. Glavni problem koji muči Europu jest problem premještanja proizvodnje u područja s manjim troškovima radne snage i s nižim ekološkim standardima.Drugo vrlo važno pitanje bilo je: kako povećati konkurentnost europske privrede? Proizašlo je da bi, ako se želi slijediti američki primjer, bilo po-trebno više ulagati u razvitak i u upotrebu inteligentnih i nanomaterijala. Kao potencijalne prepreke takvom razvitku stručnjaci ističu ekonomsku održivost i tehnološku provedivost, a tek je na trećem mjestu nedostatak ulaganja u istraživanje i razvitak.Na posljetku bismo se željeli osvrnuti na probleme koji muče hrvatski proizvodni sektor. To se ponajprije odnosi na ulogu države u zaštiti i pomoći hrvatskome poduzetništvu, na potrebu stalnog obrazovanja, na potrebu pri-mjene novih tehnologija i na važnost inovacija. Glavne prepreke rješavanju ovih problema stručnjaci vide u zakonima, a onda i u nedostatku kvalifi ciranih ljudskih potencijala. Smatramo da bi se većim investiranjem u istraživanje i razvitak u proizvodnom sektoru i u istraživačkim institucijama, povećala mogućnost inovacija, pa time i konkurentnost, ali se to ne može postići bez vrhunskog kadra.