RECENTNA RAZINA I BONITET UPRAVLJANJA I RUKOVOĐENJA U HRVATSKOM GRAĐEVINARSTVU

Dugogodišnja istraživanja činitelja i ograničenja dugoročnoga razvitka hrvatskoga građevinarstva kao bitnog elementa gospodarstva nametnula su – uz ostale – i zaključak o postojanju značajne diskrepancije između zavidne tehničko tehnološke razine građevinske proizvodnje i razine upravljanja i rukovođenja proizvodnjom i sveukupnim građevinskim poslovanjem.Suvremena je razina upravljanja i rukovođenja ocijenjena nedopustivo niskom i u najvećoj je mjeri uvjetovana neodgovarajućom inicijalnom i naknadnom edukacijom onih koji na različitim organizacijskim razinama upravljaju poslovanjem. Nedostaci u inicijalnom obrazovanju za obnašanje funkcije upravljanja i rukovođenja u najvećoj se mjeri vide u izostanku znanja o ljudima i u nedostatku prijeko potrebnih širih koncepcijskih znanja, kao bitnih elemenata sveukupnih znanja rukovodećih osoba u poslovanju građevinskih poslovnih tvrtki. Ta su znanja prijeko potreban dodatak neupitno raspoloživim tehničkim znanjima građevinskih inženjera. U radu se stoga raspravlja o vrstama i sadržaju širih koncepcijskih znanja koje bi za vrijeme svoga visokoškolskoga obrazovanja diplomirani inženjeri građevinarstva, kao budući izvršitelji funkcije upravljanja i rukovođenja, također morali steći i time osigurati preduvjete za kvalitetnije upravljanje i rukovođenje građevinskim poslovanjem. U funkciji definiranoga cilja u radu se prikazuju i analiziraju (1) obilježja sustava visokoškolskog obrazovanja za područje upravljanja i rukovođenja u građevinarstvu, (2) potrebna struktura znanja za suvremeno upravljanje i rukovođenje građevinskim poslovanjem, (3) zastupljenost širih koncepcijskih znanja u studiju građevinarstva i prateći problemi kod nas i u svijetu, (4) struktura i sadržaj širih koncepcijskih znanja u osnovnom studiju građevinarstva i u poslijediplomskom studiju područja organizacije, tehnologije i ekonomije. S uporištem u istraživanjima definiraju se buduće obrazovne potrebe i identifi ciraju se lokalni otpori njihovom suvremenom zadovoljavanju, izvode se opći zaključci i daje se naznaka prijeko potrebnih mjera.Na kraju rada upućuje se na relevantne izvore definiranih sadržaja ponuđenih širih koncepcijskih znanja za upravljanje i rukovođenje u građevinarstvu.