KONVERGENCIJA TRANZICIJSKIH ZEMALJA PREMA EUROPSKOJ UNIJI

Glavni je naglasak ovoga rada na procesima konvergencije tranzicijskih zemalja prema Europskoj uniji. Razmatraju se različiti tipovi konvergencije: nominalna, strukturna i realna konvergencija. Istražuje se stupanj konvergencije koji je Hrvatska zajedno s ostalim tranzicijskim zemljama postigla prema različitim stajalištima i po različitim kriterijima da bi se dobila jedna sveobuhvatna ocjena stanja i pozicije Hrvatske na putu prema EU. Problematika konvergencije, odnosno smanjenja razlika u ekonomskim performansama među zemljama veoma je aktualna. Smatra se da ukidanje barijera trgovini i mobilnost faktora proizvodnje pridonose bržem razvitku i konvergenciji. Zbog toga je značajno ostvariti visok stupanj konvergencije da bi zemlja mogla imati koristi od integriranja i vođenja zajedničke politike. U radu se pokazuje da je u procesu integriranja potrebno obratiti pozornost kako na nominalnu, tako i na realnu i strukturnu konvergenciju, i to zato da bi i potencijalna zemlja članica i sama integracija imale koristi od takvoga učlanjenja. Proces prilagođivanja ima dugoročan karakter i veoma je važno postići visoku i održivu konvergenciju prema više kriterija.