TRANZICIJA, STABILIZACIJA I EKONOMSKI RAST: ISKUSTVO SLOVENIJE

Za Sloveniju možemo konstatirati da je njezina tranzicija odstupala od prevladavajućih uzoraka postavljenih na početku istočnoeuropskih tranzicija, u dvije bitne karakteristike: prvo, opći odnos prema reformi bio je prilično konzervativan i čitav je proces imao više elemenata postupnosti, nego šok terapije. Drugo, Slovenija je inflaciju tolerirala u znatno većoj mjeri nego što je to bilo prihvatljivo za druge pristupnice EU, ali oba odstupanja imaju svoje razloge. Odlučujuće razdoblje u kojem su bile postavljene osnove kasnijeg trajnog ekonomskog rasta, bilo je između 1991. i 1994. U tome su razdoblju bile započete ključne reforme, a uspio je i preokret iz recesije u rast, uz istovremeno umjereno sniženje inflacije. Redoslijed monetarne reforme, stabilizacije i liberalizacije uvoza ostvario je povoljne uvjete za sniženje inflacije i za gospodarski oporavak. Sve do svršetka devedesetih godina prošloga stoljeća neki prioriteti, kao što su gospodarski rast, smanjivanje nezaposlenosti i održavanje izvozne konkurentnosti, bili su rangirani kao značajniji od sniženja inflacije. Tek je neposredno pred ulazak u EU i ERM2 bilo potrebno sniženje inflacije postaviti na prvo mjesto ekonomsko političkih ciljeva.