PRILJEV INOZEMNOG KAPITALA – UTJECAJ NA DOMAĆE INVESTICIJE I STRUKTURU ROBNE RAZMJENE

Liberalizacija međunarodne trgovine bila je jedna od značajnijih strukturnih i institucionalnih reformi koje su tranzicijske zemlje na početku devedesetih godina20. stoljeća pokrenule. Započele su s liberalizacijom tekućeg računa bilance plaćanja, koji je potom slijedila djelomična liberalizacija kapitalnog računa. Priljev inozemnoga kapitala u zemlje u tranziciji u razdoblju 1993.-
2003. bio je vrlo značajan ali su učinci priljeva inozemnoga kapitala na rast gospodarske konkurentnosti i na rast specijalizacije u međunarodnoj razmjeni raznoliki. Neke su tranzicijskih zemalja uspjele značajno povećati investicije i promijeniti strukturu izvoza, s druge su bile manje uspješne, pa se suočavaju s rastućom neravnotežom u međunarodnoj robnoj razmjeni.
Rad se sastoji od dva dijela. U prvome se dijelu propituju učinci priljeva inozemnoga kapitala na razinu investicijske aktivnosti u Hrvatskoj i u 6 odabranih tranzicijskih zemalja. Priljev inozemnoga kapital sastoji se od FDI, portfolio investicija i ostalih stranih investicija. U radu se koristi regresijskom panel analizom i ocjenom metodom tzv. fiksnih efekata uz uporabu instrumentalnih varijabli. Uočeno je postojanje pozitivne, signifikantne veze između ukupnog priljeva inozemnoga kapitala i razine domaćih investicija.
Najsignifikantnija su sastavnica priljeva inozemnoga kapitala u tom kontekstu ostale strane investicije, a FDI ima očekivan pozitivni predznak, ali s nižom razinom značajnosti. Varijabla portfolio investicija nema signifikantnu vezu s razinom domaće investicijske aktivnosti. U drugom dijelu rada zasebno se propituje utjecaj FDI na promjenu strukture robnog izvoza, komparativnih prednosti i razinu specijalizacije. Za skupinu analiziranih tranzicijskih zemalja, kao cjelinu, korelacijska analiza pokazuje postojanje očekivane pozitivne veze između FDI, razine specijalizacije i promjene izvozne strukture tranzicijskih zemalja u korist proizvoda s većim sadržajem dodane vrijednosti. No, Hrvatska se pokazuje kao iznimka. Naime,
iako je privukla relativno mnogo FDI investicija po stanovniku, nema naznaka značajnijih promjena u strukturi robne razmjene, ni rasta specijalizacije, a time niti jačega uključivanja u međunarodne tehnološko-proizvodne lance. Po sličnosti strukture robne razmjene, Hrvatska je sve više slična zemljama s nižim razinama BDP-a po stanovniku u promatranoj skupini (Poljska i Rumunjska),
dok je sve udaljenija od najrazvijenijih zemalja iz promatrane skupine (Slovenija, Češka).