EKONOMIJA I POLITIKA TRANZICIJE U TEORIJI I PRAKSI - GDJE JE HRVATSKA

Zemlje u tranziciji imale su nesreću da je tranzicija započeta u
ozračju reforme društva blagostanja i dominacije ekonomskog neoliberalizma. Toj je jedan od glavnih razloga zbog kojeg se tranzicijska ostvarenja veoma razlikuju od onih koje su teoretičari (bolje reći vizionari) reforme i ekonomije i politike tranzicije očekivali. Umjesto postupnog razvitka društva blagostanja, u većini zemalja u tranziciji razvilo se društvo s bitno različitim karakteristikama. Te se karakteristike odnose na sve ono što se označuje zajedničkim nazivnikom “divlji kapitalizam i tržišni fundamentalizam”. Izrazitije povećavanje ekonomske
djelotvornosti, akumulativnosti i profi tabilnosti u većini zemalja još
nije ostvareno. Povećavanje političke demokratičnosti ostvareno je po
kriteriju da je svaki politički pluralizam bolji od političkog monizma.
Povećavanje ljudskih prava i sloboda najviše je zakazalo po osnovi socijalnih prava i socijalne pravde. Stanovništvo većine zemalja doživjelo je šok zbog drastičnog povećanja socijalnih razlika. U tome prednjače Rusija i Hrvatska. To pokazuju istraživanja Svjetske banke oko sredine devedesetih prošloga i na početku ovoga stoljeća. Većina stanovništva, posebno u Rusiji, preferira prošli ekonomski sustav. Model samoupravnog socijalizma bio je po ocjeni nekih znanstvenika (John Hardt i Josip Županov) u vrijeme Vlade Ante Markovića, najbliži uspjehu na osnovi opće pluralizacije. Eksplozija balkanskog nacionalizma to je spriječila.
Najbolje tranzicijske rezultate postigle su one zemlje koje su se uspjele othrvati nekritičnoj primjeni doktrine ekonomskog neoliberalizma. To su središnje europske zemlje koje postaju (osim Hrvatske) članovima Europske unije. Najbolje rezultate ostvarila je Slovenija koja razvija svojevrsno društvo blagostanja, a najslabije Hrvatska koja će morati voditi oštru borbu da granicu Europske unije pređe u godini 2007.