Izvorni znanstveni članak
Jedan od glavnih ciljeva makroekonomske politike zemalja u tranziciji jest uspostaviti stabilan rast GDP (BDP) na osnovi izvoza. Većina tih zemalja to još uvijek ne može zbog dva razloga: najprije zbog nedovoljne kompetitivnosti izvozne ponude, a drugo zbog teškoća u pronalaženju nycha u plasmanu na svjetsko tržište, gdje se već nalaze jake transnacionalne kompanije iz razvijenih industrijskih zemalja. Stoga je rast GDP-a u većini tih zemalja još uvijek zasnovan na domaćoj potražnji, a to tim zemljama otežava ulazak u globalne proizvodne tijekove.
lako je globalizacija proces koji već neko vrijeme traje i o kojem se govorilo u pozitivnom kontekstu, u posljednje se vrijeme sve više govori i o nekim njezinim nepovoljnim značajkama. Pogotovo, kada je riječ o efektima na manje zemlje ili na gospodarski i tehnološki manje razvijene zemlje. Smatra se da globalizacija osobito ugrožava zemlje u tranziciji i zemlje u razvoju, a njome se najviše koriste razvijene industrijske zemlje, posebno SAD.
Bez obzira na utemeljenost tih bojazni za zemlje u tranziciji, veoma je značajno da se zaštita od nepovoljnih utjecaja globalizacije, a njih kao i u svakom povijesnom i gospodarskom procesu ima, ne pretvori u izolaciju od svjetskih kretanja i kriterija, tj. u izolaciju od povoljnih efekata globalizacije, kojih je nesumnjivo više.Globalni je kapitalizam najbolja šansa za put u blagostanje i on u uvjetima uspostavljanja izgubljene ravnoteže u samoj svojoj strukturi nudi čak i veće izglede manje razvijenim zemljama, jer im kao “new-comerima” otvara veće mogućnosti ulaska na svjetska tržišta, nego u uvjetima liberalnoga kapitalizma.
U tome je upravo uloga FDI veoma značajna. Postoje podaci prema kojima povećanje stope rasta GDP izravno ovisi o priljevu FDI u određene zemlje. FDI su danas jedan od glavnih mehanizama globalizacije, jer imaju mnogo pozitivniji utjecaj na razvitak zemalja u tranziciji od ulaganja kratkoročnog i špekulativnog kapitala. Kada je riječ o zemljama u tranziciji, uloga FDI još je uvijek inward oriented, jer većina tih zemalja još uvijek nije dovoljno snažna da ulaze FDI u inozemstvu. Da bi doSle do te razine, moraju uspostaviti uvjete za što racionalnije privlačenje i korištenje FDI u cilju takvog razvitka, koji će im omogućiti da postanu što ravnopravniji partner u globalizaciji proizvodnih procesa i financijskih tijekova.
Hrvatsko društvo ekonomista