UČINKOVITOST UPRAVLJANJA NEKRETNINAMA U VLASNIŠTVU GRADOVA U HRVATSKOJ

Procesom decentralizacije gradovi su postali vlasnici velikog broja nekretnina. Međutim, praksa upravljanja tim nekretninama nije ujednačena, pa je otvoreno pitanje koliko učinkovito gradovi upravljaju svojim nekretninskim portfeljem. Znanstveni problem rada proizlazi iz nepostojanja sustavne brige o nekretninama u vlasništvu gradova, a posebice nepostojanja primjerenog mjerila (benchmarka) za mjerenje uspješnosti upravljanja nekretninama. Cilj rada je utvrditi obilježja gradova koja utječu na učinkovitost upravljanja nekretninama u vlasništvu gradova. U radu se korištenjem sekundarnih podataka, analizom utemeljenom na neparametarskoj metodi omeđivanja podataka (eng. data envelopment analysis, DEA) i Tobit panel regresijama analizira učinkovitost upravljanja nekretninama u vlasništvu gradova i utvrđuju se čimbenici koji utječu na učinkovitost upravljanja nekretninama. Konkretno, istražuje se upravljaju li gradovi u Hrvatskoj učinkovito nekretninama u svojem vlasništvu, upravljaju li veliki gradovi nekretninama učinkovitije od malih, upravljaju li gradovi smješteni uz more nekretninama učinkovitije od gradova u unutrašnjosti te upravljaju li gradovi koji su sjedišta županija učinkovitije nekretninama od ostalih gradova. Empirijski rezultati u radu upućuju kako gradovi u Hrvatskoj ne upravljaju učinkovito nekretninama u svojem vlasništvu, da veliki gradovi nekretninama u svojem vlasništvu upravljaju učinkovitije od malih gradova, da gradovi uz more učinkovitije upravljaju nekretninama od gradova u unutrašnjosti te da gradovi koji su sjedišta županija učinkovitije upravljaju nekretninama od ostalih gradova.