KRITIČKI PREGLED STABILNIH MODELA ZARADE

Hipoteza da se zarada vraća na svoju srednja vrijednost predložena je prije 90 godina i od tada je opsežno testirana. Očekivanja povrata zarade srednjoj vrijednosti (u daljnjem tekstu “EMR”) značajno utječu na cijene dionica ili prognoze zarade. Unatoč prijedlozima i testiranju brojnih modela EMR-a, bilo je vrlo malo istraživanja o značenju tih modela u korporativnom i vrijednosnom smislu u akademskoj literaturi. Stoga takvo istraživanje smatramo vrlo poželjnim. Cilj ovog rada je kritički osvrnuti se na modele privremenih zarada (obrnuto EMR), njihovu metodologiju, praktičnu primjenjivost njihovih rezultata i njihova ograničenja koja proizlaze iz karakteristika podataka o zaradi. Ustanovljeno je da je većina nedavnih modela privremene zarade (EMR) pogrešno specificirana u smislu ciljane zarade ili razloga EMR-a. Također, potvrđujemo da je EMR dijelom uzrokovan ciklusima u relevantnoj industriji ili gospodarstvu, a dijelom zbog specifičnih procesa u poduzećima i obračuna. Također, eliminiranje pristranosti preživljavanja i korištenje marži ili profitabilnosti na nižoj razini, kao što su ROI i ROC umjesto ROE, vrijedno je testiranja u modelima EMR.