IZLAZNA GOSPODARSKA STRATEGIJA HRVATSKE U VRIJEME PANDEMIJE COVID-19 I ZNAČAJ REGIONALNE STRUKTURE GOSPODARSTVA

Cilj je ovoga rada, analizom multiplikativnih učinaka i intenziteta regionalne povezanosti, identificirati sektore s najvećim potencijalom za ublažavanje negativnih gospodarskih posljedica širenja COVID-19 virusa u Hrvatskoj. Hrvatska je podijeljena u dvije regije: Kontinentalna Hrvatska i Jadranska Hrvatska. U izradi regionalnih input-output tablica korištena je metodologija međusektorskih lokacijskih kvocijenata (Cross-industry location quotient, CILQ). Metoda se temelji na specijalizaciji pojedinih regija u proizvodnji određenih skupina proizvoda, a temeljem čega se nacionalni tehnički koeficijenti prilagođavaju na razini pojedinih regija. U istraživačkom smislu doprinos rada temelji se na nepostojanju empirijske literature koja bi se bavila regionalnom input-output analizom za hrvatsko gospodarstvo. Rezultati rada mogu se koristiti i kao podloga za definiranje izlazne ekonomske strategije usmjerene na oporavak gospodarstva i brži izlazak iz recesije. Najveći multiplikativni učinci i najveći intenzitet regionalne povezanosti uočen je u određenim sektorima prerađivačke industrije, poljoprivredi i građevinarstvu. Ova skupina djelatnosti može se uz određene mjere opreza odvijati na dosadašnji način bez velikih rizika za širenje virusa. Poticanje ovih aktivnosti daje pozitivne rezultate već u kratkom roku, a zbog visokih multiplikativnih učinaka, pozitivni poticaj širi se i na ostale djelatnosti i regije. Osim ovih djelatnosti naglasak treba biti i na unapređivanju sektora zdravstva i sektora informacijsko-komunikacijskih tehnologija, kod kojih su neizravni gospodarski učinci nešto niži, ali koji će biti ključni za nesmetano odvijanje gospodarske aktivnosti u budućem razdoblju. Sektor turizma ima vrlo plitke multiplikatine učinke, ali nadprosječno velik udio isporuka za finalnu potrošnju, a time i utjecaj na prihode državnog proračuna.