KLASTERI KONKURENTNOSTI U HRVATSKOJ

Rad istražuje percepcije članova 13 klastera konkurentnosti u Hrvatskoj o ciljevima, procesima, okruženju i učincima klastera. Podaci iz uzorka (n=250) analizirani su metodama deskriptivne statistike, eksplorativnom faktorskom analizom i regresijom. Rezultati pokazuju da napredak klastera konkurentnosti nije dovoljno vidljiv u promatranom razdoblju i da klasteri konkurentnosti zaostaju za uspješnim klasterima u svijetu. Među čimbenicima koji objašnjavaju nepovoljne rezultate su neodgovarajući modeli razvoja klastera, neučinkovita implementacija aktivnosti, nedostatak konsenzusa i nedostaci u formuliranim strategijama. Ovo istraživanje pridonosi literaturi tako što analizira program klastera konkurentnosti po prvi puta. Jednako tako, istraživanje istražuje čimbenike koji pridonose rezultatima klastera i uspoređuje prakse klastera konkurentnosti u Hrvatskoj s najboljom praksom sličnih asocijacija u svijetu. Iako se ovo istraživanje temelji na percepcijama članova, ono ima značajne implikacije za klastere i nositelje politike. Da bi ojačali postojeći klasteri, potrebne su promjene u nacionalnom sustavu, dok bi klasteri morali imati više resursa na raspolaganju kako bi u budućnosti ostvarivali ambicioznije ciljeve.