STRATEŠKI OBRASCI I KONKURENTSKA PREDNOST U HIPERKONKURENCIJI

Agresivnost u poduzimanju akcija smatra se reakcijom poduzeća na fenomen privremene prednosti. Poduzeća koja brzo reagiraju na zahtjeve tržišta jačaju svoju tržišnu snagu i stvaraju prednosti, ali ona koja mogu to učiniti još brže generiraju još veću tržišnu snagu i prednost nad svojim konkurentima. Međutim, ne postoji jamstvo da će danas postignuta konkurentska prednost ostati dugoročno nepromijenjena. Naglasak je na spremnosti poduzimanja akcija, točnije, mjeri u kojoj je poduzeće spremno sudjelovati s konkurentima te brzo reagirati u uključivanju i sudjelovanju na tržištu. Dinamika vrhovnog menadžmenta vrlo je važna komponenta sposobnosti konkurentskog ponašanja poduzeća. Tim vrhovnog menadžmenta je glavni element koji koordinira i mobilizira organizacijske resurse i napore za agresivno natjecateljsko angažiranje poduzeća. Pretpostavka agresivnijeg ponašanja na tržištu i suradnje s konkurentima je integracija vrhovnog menadžmenta koja prvenstveno ovisi o kompatibilnim osobinama i komunikacijskim vještinama članova. S posebnim naglaskom na timove vrhovnog menadžmenta, ovaj rad istražuje u kojoj se mjeri određeno strateško ponašanje poduzeća u hiperkonkurentskoj industriji može povezati sa stjecanjem privremene konkurentske prednosti, mjereno kroz poboljšanja poslovne uspješnosti poduzeća. Središnji cilj ovog istraživanja je teoretski i empirijski definirati i proučiti strateško ponašanje poduzeća u hiperkonkurenciji kroz definiranje nove taksonomije strateških obrazaca, tj. specifično strateško ponašanje poduzeća koje pruža i povećava vjerojatnost ostvarivanja konkurentske prednosti u hiperkonkurentnim industrijama. Važan doprinos ovog istraživanja također se odražava u razvoju modela koji analizira utjecaj specifičnih osobina tima vrhovnog menadžmenta (TMT) na obrasce koje poduzeće koristi, kao i odnos između tržišne pozicije poduzeća na specifično strateško ponašanje.