SVJETSKO GOSPODARSTVO DESET GODINA NAKON POČETKA KRIZE

Izlaganje sa skupa

Proteklo desetgodišnje razdoblje obilježila je kriza koja je jasne znakove počela pokazivati krajem 2007. godine. U 2008. godini postalo je jasno da će kriza nastupiti, a u 2009. godini kriza se pokazala u punom svjetlu. Poučeni iskustvom Velike depresije iz tridesetih godina prošlog stoljeća i krizama nakon Drugog svjetskog rata, ekonomska znanost i ekonomska politika pristupili su njenom zaustavljanju. Različite zemlje su različito reagirale. Općenito, svijet je zaustavio krizu već u 2010. godini. Posljedice krize će se osjećati duže vrijeme. Neke su bile vidljive odmah, kao što je pad proizvodnje, zaposlenosti i izvoza. Neke su, na prvi pogled manje vidljive, kao što su socijalne posljedice krize i neravnomjerna raspodjela tereta krize među različitim društvenim grupama unutar neke zemlje i među različitim zemljama. Neke posljedice su odgođene za budućnost kao što su obveznice kojima su pokriveni neki troškovi krize, kojima se danas malo trguje i s negativnim kamatnim stopama. Hrvatska politika nije pronašla put iz krize. Trenutni pozitivni pokazatelji, rast bruto domaćeg proizvoda, pad nezaposlenosti, smanjenje javnog i vanjskog duga su u najvećoj mjeri rezultat okolnosti i pozitivnog okruženja, a ne ekonomske politike. Temeljni problem hrvatske ekonomske politike je zapostavljanje industrijskog razvoja, odnosno razvoja suvremene industrije. Nije provedena tranzicija hrvatske stare i socijalističke industrije u modernu i tržišno orijentiranu industriju. Nepostojanje industrijske politike dovelo je do urušavanja postojeće industrije. U industrijskom društvu, u kojem danas živimo, nema razvoja bez industrijskog razvoja. Kreiranje kvalitetnih radnih mjesta počinje kreiranjem radnih mjesta u suvremenim industrijama. Hrvatska još nema takav pristup, niti takvu politiku. Rezultat je najmanja zaposlenost među EU zemljama i emigracija mladih za koje nema radnih mjesta u Hrvatskoj. Tako ekonomski problem, zapostavljanje industrijskog razvoja, uz pad nataliteta, postaje sve više prvoklasni politički problem: smanjenje broja stanovnika.

ekonomska kriza; industrijski razvoj; hiperglobalizacija