Menu
Prethodno priopćenje
Poduzete mjere ekonomske politike u analiziranom trinaestgodišnjem
razdoblju 2001.-2013., nisu bile dovoljno učinkovite glede unapređenja ekonomskoga
položaja hrvatskoga hotelijerstva. Mjere ekonomske politike bile
su odraz nedorečene politike razvoja turizma pa samim time i hotelijerstva.
Usporedba ekonomskoga položaja hrvatskoga hotelijerstva s hotelijerstvom
izabranih zemalja (Španjolska, Francuska, Italija, Mađarska, Grčka i
Turska) ukazuje na lošiji ekonomski položaj hrvatskoga, što je dobrim djelom
i odraz (ne)poduzetih mjera ekonomske politike.
Rad je dokazao da odabrane sastavnice ekonomske politike (PDV, tečaj
i kamatna stopa) bitno predodređuju ekonomski položaj hrvatskog hotelijerstva
na način da ograničavaju uspješnost poslovanja te ga čine manje
konkurentnim u odnosu na neposredno okruženje.
Model međuovisnosti ključnih sastavnica ekonomske politike i ekonomskoga
položaja hotelijerstva pokazuje da promjene odabranih sastavnica
mogu rezultirati pozitivnim bruto rezultatom hotelijerstva. U aplikativnom smislu model može poslužiti kao dobra polazna točka u defi niranju
novih mjera ekonomske politike kako za hrvatsko hotelijerstvo tako i za one
djelatnosti koje su s njim povezane po izvoznom potencijalu (poljoprivreda,
brodogradnja, prerađivačka industrija). Unatoč pozitivnim učincima primjene
proaktivnih mjera važno je prepoznati i stanovita ograničenja koja se
vežu uz stanje proračuna, zaduženosti i rizik zemlje.
makroekonomska konkurentnost; ekonomska politika; PDV; tečaj; kamatna stopa; hrvatsko hotelijerstvo
Hrvatsko društvo ekonomista