EKONOMIKA KOMBINIRANJA SUBVENCIJA S JAVNO-PRIVATNIM PARTNERSTVOM

Vodeći se načelom dobrog gospodara, posebno u uvjetima restrikcije proračunskih
troškova, javna tijela u postupku davanja bespovratnih subvencija za javne investicije
nastoje minimizirati iznos subvencije u cilju postizanja jednake količine učinaka javnih
usluga. Da bi se ovakav cilj ostvario, javna tijela razmatraju učinke ekonomičnosti subvencioniranja
javnih investicija ovisno o modelu isporuke javnog projekta.
U svjetskoj praksi su se nametnula dva temeljna modela isporuke javnih građevina:
tradicionalni model isporuke i model javno-privatnog partnerstva (JPP). Određene karakteristike
ova dva temeljna modela imaju različite učinke na specifične interese subjekata u
javnom projektu, a posljedično i na ekonomičnost subvencije.
U ovom će se radu, kroz identifi kaciju subjekata u projektu i njihovih interesa za
sudjelovanjem u svim fazama pripreme i provedbe projekta u ukupnom životnom vijeku
javnog projekta, prikazati odnosi, interakcije i instrumenti posredstvom kojih ti subjekti
ostvaruju specifične interese kako bi se utvrdila kvalitativna metoda usporedbe efikasnosti
modela i odredile determinante upravljanja ekonomičnošću alokacije subvencije u ovisnosti
o modelu isporuke javnog projekta.
U radu je pokazano da je za isti učinak javne usluge potrebno alocirati manji iznos
subvencije u javni projekt koji se isporučuje po modelu JPP-a u odnosu na tradicionalni
model isporuke.