EKONOMSKA ZNANOST U ZAMCI GLOBALIZACIJE

Temeljni ekonomski subjekti našega doba su transnacionalne korporacije (TNK) i transnacionalne banke kao lideri i zrcalni odraz procesa globalizacije. Temeljno mikroekonomsko načelo njihovog ponašanja jest načelo rastućih prinosa i padajućih troškova! Transnacionalizacija ili globalizacija svjetske ekonomije oblikuje globalno tržište, ali tržište čija je jedna od glavnih značajki imperfektna konkurencija s prevladavajućom oligopolnom tržišnom morfologijom. Dok postojeća mikroekonomska teorija pomaže razumijevanju poslovanja transnacionalnih korporacija, makroekonomska teorija globalne ekonomije nije niti na horizontu. Pitamo se je li bilo koja od postavki virtualne neoklasike valjana u ovako nastajućem globalnom svijetu? Ako nije, onda neoklasika u vrijeme globalne ekonomije zavrjeđuje da ide u ropotarnicu povijesti. No, globalna ekonomija nema svoju teorijsku konstrukciju promatrano iz kuta globalne ekonomije u cijelosti, tj. iz tzv. makroplana. Što se optimizira u globalnoj ekonomiji? Je li to BDP? Čiji BDP treba optimizirati: globalni ili pojedinih ekonomski nesuverenih država koje su se privatizacijom lišile svojih resursa pa sada nemaju čime upravljati? Što je s pitanjem zaposlenosti? Što je s pitanjem ptimalne alokacije resursa na makro-razini ili s pitanjem opće ravnoteže? Jednaka pitanja možemo postaviti i za EU kao potencijalnu federaciju članica. Čini se da smo uhvaćeni u zamku ekonomskog realiteta globalizacije i aplikacije virtualne neoklasike i/ili eventualno njezinih izdanaka (škola) relevantnih za teritorijalnu državu što nas vodi izravno u mega-kapitalizam.