OCJENA KONCEPTA TRIPLE HELIX: KAKO TESTIRATI NOVI KONCEPT SA STARIM POKAZATELJIMA

Koncept Triple Helix potiče aktere (sveučilište-vlada-gospodarstvo) na rad u otvorenom prostoru cirkulacije težnji, znanja i inovacija. Ovaj otvoreni prostor cirkulacije novost je (Dzisah & Etzkowitz, 2008.), koja zahtijeva duboko razumijevanje i njegovu internalizaciju kao osobnu i kolektivnu vrijednost gdje je suradnja izvor održivog uspjeha. Da bi se moglo procijeniti koliko Triple Helix kao novost u području društvene organizacije doprinosi sveopćem boljitku, potrebni su novi pokazatelji koji će biti konzistentni s ovim novim konceptualnim okvirom. U zadnjih 20 godina, Triple Helix se razvio u široko prihvaćen konceptualni okvir koji okuplja znanja, konsenzus i inovacije tri (ili četiri) glavna društvena aktera: sveučilište – vladu – gospodarstvo (i civilno društvo) i osigurava bolju kolijevku za društveni i ekonomski razvoj (Etzkowitz & Leydesdorff, 2000.). Ali pretvorba Triple Helix iz intuitivnog vodiča za kreatore politika i istraživače, u model društvene organizacije zahtijeva daljnji rad na identificiranju odnosa između glavnih aktera. Ovaj članak ispituje što postojeći indikatori mogu ponuditi Triple Helix konceptualnom okviru kako bi se testirali odnosi između glavnih aktera i identificirao najbolji mogući skup varijabli i pokazatelja za opisivanje tri glavna obilježja svakog aktera (stavovi, aktivnosti i težnje). Nije važno samo pronaći najbolje deskriptore ključnih obilježja glavnih aktera u Triple Helix konceptu, već i nanovo definirati način mjerenja očekivanih rezultata – što smatramo održivim uspjehom? Trebamo li se potruditi kako bi zamijenili BDP s pokazateljem blagostanja, indeksom sreće ili nečim trećim?