ZAUSTAVLJANJE PRILJEVA KAPITALA TIJEKOM FINANCIJSKE KRIZE: JE LI VAŽNA NJIHOVA PRETKRIZNA STRUKTURA?

Rekordni iznosi globalnih tokova kapitala koji su dosegli vrhunac u 2007., doživjeli su nagli zastoj u drugoj polovici 2008. širenjem financijske krize iz SAD-a na ostatak svijeta. Teorijske pretpostavke o različitim značajkama pojedinih vrsta kapitalnih priljeva ističu veću vjerojatnost za nagli zastoj ili bijeg kapitala tijekom financijskih kriza u zemljama čiji se financijski računi platne bilance više oslanjaju na inozemne kredite, nego na izravna strana ulaganja (FDI). Cilj ovog rada jest ispitati vrijede li navedene pretpostavke na uzorku od 75 razvijenih i zemalja u razvoju tijekom razdoblja recentne financijske krize. Deskriptivna analiza je otkrila različite reakcije na krizu, ali i različitu dinamiku postkriznog oporavka između pojedinih skupina zemalja u razvoju. Naime, zemlje Srednje i Istočne Europe te Zajednice nezavisnih država, koje su se u pretkriznom razdoblju pretežno financirale inozemnim kreditima, zabilježile su znatno veće smanjenje priljeva u odnosu na FDI-u sklonije zemlje Latinske Amerike i Azije. Rezultati ekonometrijskog modela potvrdili su da su zemlje koje su se u pretkriznom razdoblju oslanjale dominantno na inozemne kredite, zabilježile intenzivnije epizode povlačenja inozemnog kapitala tijekom krize. Glavni doprinos ovog rada je empirijske naravi, s obzirom da pruža uvid u odrednice bijega kapitala zabilježenog tijekom nedavne financijske krize na uzorku relativno velikog broja zemalja te daje daljnju potvrdu o važnosti i mogućim posljedicama strukture financijskog računa platne bilance.