FENOMEN POTROŠNJE - KEYNESOV ALGORITAM

Kriza tranzicijskih i razvijenih zemalja koja prijeti globalnom depresijom potiče na području teorijskih i idejnih stajališta brojne vremenski i prostorno univerzalne rasprave. U središtu pozornosti je, kao i uvijek kada se radi o krizi, Keynesova antikrizna doktrina, odnosno rasprava o mogućnostima njene primjene u uvjetima suvremenog svijeta. Neoliberalna paradigma a priori odbacuje mogućnost njene primjene obrazlažući takvo stajalište njenom nacionalnom impostacijom neprimjerenoj globalnom svijetu. Suprotno Keynesovom izričaju neoliberali ustraju na otvorenim ekonomijama, punoj konkurenciji triju konstitutivnih tržišta i maksimalnoj mobilnosti kapitala u globalnim razmjerima. Međutim, djelatna ih praksa neprekidno demantira budući da kriza postaje sve oštrija i prostorno univerzalnija. Keynesijanski pristup koji pak u središte globalnog svijeta postavlja nacionalnu ekonomiju nije u stanju objasniti reference tog istog globalnog svijeta koji je do sada razvio moćan svjetski institucionalni sustav. Neprijeporno, Keynesova doktrina u nastalim uvjetima traži redefiniciju svojih klasičnih polazišta i metodoloških rješenja. Ovaj se rad bavi upravo mogućim odgovorima vezanim uz te redefinicije ostajući, međutim, u zakonitoj korelaciji s Keynesovim izvornim stajalištima. Zaključci do kojih smo u radu došli govore o mogućnostima primjene Keynesovog metodološkog algoritma u uvjetima aktualne krize uz određenu redefiniciju agregata potrošnje i investicija. Kriza u Hrvatskoj, kojom završavamo naš rad, potencira pak određena neokeynesijanska rješenja, razumljivo uz uvjet da se istraživanja nastave i analitički pristupi prodube.