JAVNI DUG KAO KLJUČNA VARIJABLA OSTVARENJA CILJEVA EKONOMSKE POLITIKE

Široko je potvrđeno da fiskalna politika može stimulirati ili destimulirati ekonomski rast. Tekući javni izdaci mogu promovirati privatno ulaganje u kapital i poboljšati tehniku proizvodnje. Javno ulaganje u fizičku infrastrukturu ili u ljudske resurse može povećati proizvodnost i kapitala i rada. Stoga se ovaj članak bavi dvjema glavnim temama: prvo, granicom, točnije, održivošću javnoga duga i drugo, značajem fiskalne politike u upravljanju javnim dugom. Financirati javne potrebe dodatnim porezima ili javnim dugom? To je jedno od osnovnih pitanja s područja javnih financija. Oni koji se bave suvremenim javnim financijama smatraju da se nije potrebno bojati proračunskoga deficita i rasta javnog duga. Gdje su granice javnoga duga? Posljedice su pretjerane ekspanzije javne potrošnje u svakom slučaju: makroekonomska nestabilnost, usporen rast proizvodnje i BDP-a, zaduživanje i izostanak ekonomskog rasta. Svakako nije svejedno je li pri utvrđivanju granice zaduženja gospodarstvo države u usponu, ili je država suočena s određenim unutarnjim i vanjskim problemima. Nije problematično zaduživanje koje je u skladu s ostalim makroekonomskim ciljevima: ravnoteža na tekućem računu bilance plaćanja, rast privatnih investicija, kontrola inflacije i održavanje vanjskoga kredibiliteta. Sve dok se ne dosegne optimalna razina zaduživanja postoji prostor za dodatno zaduživanje koje može biti različito veliko, što ovisi o izabranome cilju. U tome se kontekstu može definirati i optimalna razina vanjskoga duga – to je ona razina zaduženja koja omogućuje postizanje poželjnih gospodarskih i socijalnih ciljeva, a da se time ne ugrožava dalji gospodarski i socijalni razvitak. Nisu isti problem granice zaduženja države kada se radi o vanjskom ili unutarnjem zaduženju, a isto tako nije svejedno promatra li se zaduženost neke države s pozicije javnoga duga ili ukupnog duga, dakle, duga ne samo države, već i privatnoga sektora, banaka i dr. Veliki utjecaj na politiku i na visinu zaduživanja imaju i međunarodne odredbe, primjerice: uvjeti koji moraju biti ispunjeni za ulazak u Europsku monetarnu uniju (Maastrichtski ugovor zaključen 1992.) Posebnu kvalitetu politici upravljanja dugom daju razvitak novih tržišnih struktura na tržištu državnih vrijednosnica – aukcijskih i dilerskih tržišta i širenje novih vrsta državnih vrijednosnica (derivata, opcija) i dr.